Najčešća pitanja, izrečena ili neizrečena, mojih Klijenata su:
Koja je razlika između psihologa, psihijatra i psihoterapeuta i kome da se obratim?
- Psihoterapeut je stručnjak koji je završio psihoterapijsku edukaciju (i položio ispit), nakon već završenog humanističkog fakulteta (medicine, psihologije, defektologije, andragogije, i sl …).
- Psihoterapeut je, znači, prvo stekao fakultetsku diplomu i onda je započeo psihoterapijsku edukaciju koja traje nekoliko narednih godina nakon fakulteta (obično od 4-8 godina). Na kraju edukacije psihoterapeut polaže ispit i stiče diplomu u okviru svog psihoterapijskog modaliteta: npr. Geštalt psihoterapije, porodične, psihodramske, kognitivne, konstruktivističke, psihoanalitiške, NLPt (neuro–lingvističke psihoterapije), art integrativne… i brojnih drugih.
- Psihoterapeuti ne daju lekove (osim ako nisu lekari - psihijatri) a često sarađuju u radu sa psihijatrima, kad se to pokaže za potrebno. Znači, i psiholozi i lekari, mogu postati psihoterapeuti kada završe i polože psihoterapijsku edukaciju.
Uopšteno, o psihoterapeutskom radu u privatnoj praksi
- Na psihoterapiju se javljaju osobe svih uzrasta, obrazovanja i sa različitim temama i teškoćama, vezanim za sopstvena neraspoloženja, kada ih neke emocije kontrolišu i onemogućavaju u svakodnevnom funkcionisanju a sa kojima ne mogu lako da izađu na kraj (doživljaji nezadovoljstva i često ne baš svesni svojih strahova, ljutnje, depresije, tuge…), kada su već iscpljeni i nemotivisani nakon hroničnih “trošenja“ resorsa, bilo da su u pitanju teme vezane za odnose sa drugim značajnim osobama, bilo da su teme vezane za druge životne kontekste…
Pravila o poštovanju privatnosti
- Pravilo je uključeno u sam kodeks profesije i vaše je pravo (a i obaveza prema sebi) da pitate psihoterapeuta šta to praktično znači za njega/nju) - da li poverljivost znači da objavljuje iskustva u radu sa Vama na stručnim skupovima, da li na grupnoj superviziji, sa kolegama, iznosi li vaše podatke, koje i gde. Ovo je nešto oko čega ima smisla razgovarati na početku, naročito ako Vam je važno.
Kada se odlučiti da zakažete prvi susret?
- Moj je savet – što pre, i čim Vam padne na pamet ova ideja, kako biste nakon tog iskustva mogli da razmišljate da li je to odgovarajuće za Vas (tek kad probate novi kolač – možete da odlučujete da li Vam se dopada). U praksi, je zapravo često drugacije - mnogi klijenti su mi kazali da su dugo nosili moju vizit kartu i premišljali se, a onda ih je zatekao neki problematičan događaj ili se stanje pogoršavalo sve dok nisu bili priterani mukom da “gase požar” ili "da se spašavaju od poplave”.
Kako naći odgovarajućeg psihoterapeuta?
- Toplo preporučujem da nađete nekoga ko već ima iskustva kao klijent u nekoj psihoterapiji i da se tako prvo podrobno informišete. Na sajtu SDPS (srpskog udruženja za psihoterapiju) imate spisak psihoterapeuta koji su položili ispit iz psihoterapije. Proverite i formalne detalje, jer postoje i edukanati koji sebe predstavljaju kao psihoterapeute, rade i naplaćuju, a pošto ne postoje sankcije, ne postoji ni način sprečavanja toga (a to vam je kao da dozvolite da vam slepo crevo operiše student medicine). Edukanti u psihoterapiju, imaju pravo da vežbaju, kada se transparetno deklarišu kao edukanti i da u skladu sa tim naplate.
- Psihoterapeuti su ljudi kao i svi drugi, i ne samo što su edukovani u različitim psihoterapijskim modalitetima, već su i vrlo različiti po svom temperamentu, interesovanjima, načinima gledanja na svet i ličnim vrednostima… Zato, dozvolite sebi da iskusite, odete na prvi razgovor, pitajte sve što Vam se čini važnim, a onda se vratite kući i ”svarite ideju“ - kako bi bilo da baš sa ovim psihoterapeutom radim na mojim temama, osećanjima…
Koje su relevantne teme i teškoće zbog kojih ima smisla zakazati prvi susret?
- Sve, ama bas sve teme su OK. To ne znači da na psihoterapiji možete da rešite svoje zdravstvene teškoće, niti dođete do potrebnog novca, niti popravite kola – već da možete da razumete na koji način Vi učestvujete ili i povećavate svoj problem, kako sebe onemogućavate da dođete do željenog ishoda, koje sve strategije postoje koji drugi ljudi efikasno koriste u sličnim okolnostima, na koje ste resorse zaboravili, a imate ih i možete ih pribaviti iz okruženja, i još mnogo toga.
Koja su prikladna pitanja za psihoterapeuta?
- Ne postoji ni jedno neprikladno pitanje za psihoterapeuta, mada postoje pitanja na koja psihoterapeut neće moći da odgovori u tom trenutku, a možda i nikada.
Kako se pripremite za prvi susret?
- Stavite pod mišku sve svoje dileme, teškoće, strepnje, pozovite i zakažite prvi susret… i ništa više. Odnos je taj koji leči, a ne tehnika, i nije bitno da dođete lepo spakovani sa precizno definisanim pitanjima, a kamoli sa dijagnozom. Nije na Vama da sve prvo sami izanalizirate, niti razumete – zato ste i tu da zajedno sa onim što donesete uđete u ovo zajedničko iskustvo.
Kako zakazati?
- Različiti su načini (mailom, telefonom - fiksni ili mobilni) zavisno od organizacije posla psihoterapeuta. Najbolje je da Vi lično nazovete (da to ne uradi neko drugi za Vas). Ja primam pozive na sve telefone i mailom, a ako sam trenutno u poslu, dogovorim se da se čujemo u određeno vreme i dogovorimo oko prvog susreta.
Uobičajena pravila rada?
- Na prvom susretu, će Vam najverovatnije, psihoterapeut ukazati o svojim pravilima zakazivanja, otkazivanja, dužine rada, zakašnjavanja, plaćanja, učestalosti dolaženja... Pitajte sve što smatrate važnim.
Kada se završava psihoterapija?
- Odgovor se razlikuje kako od samog psihoterapijskog modaliteta, od osobe i iskustva terapeuta, ali i od vaše ambicije šta i koliko želite od psihoterapije. Najčešće je potrebno nekih 5-10 susreta da iskusite psihoterapiju i doživite svog psihoterapeuta, pa i odlučite o nastavku rada. Ne retko, za to vreme se vi ojačate u odnosu na teme i probleme sa kojima ste došli, pa čak neke probleme i razrešite. Ukoliko je psihoterapija proces koji se shvata kao lično iskustvo rasta i traganja, onda može trajati i znatno duže.
Kako značajnu osobu dovesti kod psihoterapeuta i motivisati za psihoterapiju?
- Teško, ukoliko ona to sama ne želi. Najčešće, sopstveni psihoterapijski proces menja odnose sa značajnim osobama, i za neko vreme, dok se vi menjate i drugi požele da nešto urade za sebe. Ja lično, ne pristajem da radim sa onima koji ne žele da dođu, već pristaju zato što to neko drugi hoće. Isto tako, imam iskustva, da su nakon promene pozicije Klijenata u odnosu na značajne relacije, njihovi partneri i roditelji sami potražili da dođu na razgovor i odlučili se, potom, na svoju psihoterapiju.
Ako hoćete da promenite svog psihoterapeuta?
- Završite prvo posao sa prethodnim psihoterapeutom, porazgovarajte sa njim o svojoj odluci i pravu da promenite ili ga bar obavestite o tome. A onda krenite u novo iskustvo. Nezavršeni odnosi i priče nas vuku unazad i otežavaju kretanje unapred.
Uobičajena otežavajuća uverenja kojim otežavate sebi i odlažete promene
Ja nisam OK ako krenem na psihoterapiju - ispašću slab, nemoćan… i zato moram sam da rešavam svoje teškoće.
Kako neko drugi meni može pomoći (naročito ako platim), pa ja već imam puno prijatelja koji mi mogu pomoći.
Nisam ja lud, nenormalan, na psihoterapiju idu oni koji fijuknu.
Opasno je ako se previše baviš sobom i kopaš po prošlosti - tek onda poludiš.
Ako se sazna da idem na psihoterapiju drugi će imati obezvređujuće mišljenje o meni.
Psihoterapija je skupa i zahtevna, ja odem u kupovinu ili u prirodu i tako se bolje osećam.
Odgovaram Vam mailom i na Vaša ostala pitanja o psihoterapiji